TarraLand Utočište kunića i divljih zečeva - Udruga Mrkvica

Kako da nalaznik podivlja mladunče zeca - savjeti i upute

 

Uvod - u kojim situacijama nalaznici sami podivljavaju othranjeno mladunče?

Nalaznici beba divljih zečeva najčešće (u 95% slučajeva) su se našli u situaciji da su bebu uzeli sa livade pogrešno misleći da je napuštena, i neznajući da će se mama vratiti po njega u smiraj dana.

Nakon što je beba već dirana, na njoj je ostao ljudski miris te kada to saznaju, nalaznici shvaćaju da su napravili grešku koju žele ispraviti; ili ako su zekana spasili od psa ili mačke, te sami moraju othranjivati zečića po savjetima prehranjivanja TarraLanda ukoliko žele da beba preživi.

U situacijama kada su nalaznici i bebe zečići udaljeni od naše udruge i našeg kaveza za podivljavanje, tj kada su iz druge države ili se nalaze na stotine kilometara od Utočišta TarraLand, nalaznici nas pitaju kako da ih sami uspješno pripreme, podivljaju i vrate u prirodu.

Tekst koji slijedi napisali smo, kao i sve ostale tekstove na našim web stranicama, u želji da vama i u tome pomognemo.

 

Slika: štićenik Udruge Mrkvica, Utočište TarraLand (2010.)

Kada (u kojoj životnoj dobi zečića?)

Bebe koje se mogu početi podivljavati MORAJU imati barem 800 grama (manje od toga nikako) a poželjno da im je kilaža što bliže 1.2 kg. Optimalno je dakle oko 1 kilogram. Dakle, moraju biti stari minimalno 40-50 dana i moraju moći već samostalno jesti drugu hranu osim mlijeka (= moraju se već odbiti od dudice).

Kako?

Za podivljavanje kod nalaznika postoji više načina, no svi se svedu na isto: zeko treba imati bar 10 dana (poželjno 14) smanjeni kontakt sa čovjekom . To znači, samo 1 x dnevno nakratko kada ga se nahrani i napoji. Pritom to znači da više ne smije dobivati mlijeko! Doslovce niti jednu kap više, ukoliko želite da uspješno podivlja. Razlog je taj što onda brže počne osjećati da više ne ovisi o ljudima, a to je upravo ono što želite - da mu pomognete da se osamostali prije vraćanja u prirodu (a ne da mu otežate).

U neposrednoj blizini zečića kojeg podivljavate, ne smije biti nikakvih zvukova (glazba, lajanje pasa, mala djeca i sl) nego mora biti maximalno u tišini ili se ti zvukovi mogu čuti sa udaljenog mjesta. Ostavljajte mu veće količine hrane i vode kako biste ga što rjeđe obilazili (smijete mu prići dok je na podivljavanju najviše jednom u 24 sata, a inače morate biti van njegovog vidokruga). Svakako mu napravite bar 1 kartonsku kućicu za skrivanje (sa malim vratima na kućici), na koju god da se opciju podivljavanja odlučite:

Opcija 1.: Ukoliko vi ili vaša rodbina/dobar prijatelj (dakle osoba od povjerenja) ima kuću na selu sa dvorištem, možete mu ograditi par metara kvadratnih dvorišta sa sitnom mrežom ( visine 1 do 1.5 metara, mrežu ukopati u zemlju, i takvu malu nastambu OBAVEZNO natkriti također mrežom te mu dati malu drvenu kućicu) i obilaziti ga max.jednom dnevno (poželjno je i rjeđe, tj jednom u 2-3 dana). Poželjno je pritom da dvorište u kojem se nalazi ima "otvoreni put" prema livadama i šumama gdje ćete ga direktno moći pustiti.

Mala nastamba koju mu možete improvizirati mora biti dovoljno čvrsta i zaštićena da ništa ne uđe k njemu unutra, zatim da on nemože prerano pobjeći van. Može biti mala od samo 1 m2 a može se protezati i na više metara kvadratnih, naravno ovisno koliko ste financijski i vremenski u mogućnosti izgraditi ju.

Ne bi bila novost da se mladi divlji zečići othranjeni kod nalaznika, uspješno mogu podivljati u kokošinjcu, štalici (u kojima nema drugih životinja) ili sličnom mjestu, koji ima direktan izlaz prema prirodi kada mu nakon 14 dana otvorite vrata (do tada s oprezom ulazite da vam ne zbriše van prerano ;) ).

Opcija 2.: Možete ga podivljati i kod kuće (ukoliko neznate nikoga sa sela tko ima dvorište za opciju 1). Ako ga dakle podivljavate kod kuće, stavite ga u posebnu prostoriju i naravno, samo 1x dnevno obiđite. U slučaju kada je sam u prostoriji, mora imati improviziranu bar jednu, a poželjno i 2-3 kartonske "kućice" u koju se može sakriti. Ukoliko je do sada bio u kavezu za kućne ljubimce, preporučamo da ondje ostane i dalje, da kavez djelomično pokrijete tamnom tkaninom i tako kavez stavite u podrum/garažu/tavan/prostoriju koju ne koristite i u koju ne zalazite.

Ovakvim smanjenjem kontakta sa zečićem, omogućavate mu da mu se ubrzano vrati urođeni prirodni divlji instinkt iduća 2 tjedna.

Obje opcije: Nakon provedena 2 tjedna u jednoj od opcija, možete nam na email poslati video zapis ponašanja zečića (snimajte mu oči ako se dade snimati, jer po očima se mnogo vidi kako se osjeća; zatim kretanje i ponašanje u blizini ljudi, itd) jer na osnovu video zapisa mi možemo procijeniti i reći vam da li je zeko spreman za povratak u prirodu ili bi bilo dobro još koji dan da ostane na podivljavanju kod vas (no nikako ne predugo).

Gdje ga pustiti?

Najbolje bi bilo da je to mjesto nalaska. No, ne uvijek! Naime, zečice svoju mladunčad kote katkad i usred gradova u malo većim parkovima, tj u prenaseljenim i preprometnim mjestima;

a naravno da je za vašeg zečića u takvim i sličnim situacijama bolje da se ipak vrati negdje GDJE:

  • nema prometnica (da ne zaluta na cestu)
  • nema kuća (a samim time niti ljudi, pasa lutalica, a i manje je drugih predatora poput kuna i sličnih životinja, koji se inače više drže domaćinstava)
  • nema obrađivanog zemljišta (kako ne bi nastradao on ili njegove buduće bebe pod poljoprivrednim strojevima)
  • ima izvora vode (potoci, rijeka, jezero i sl)
  • ima mnogo ŠIKARA (ne šuma! Već baš šikara, sa poželjno manjim livadama) kako bi se sitni zeko, ako zatreba, zavukao u sigurnost gustog granja i tamo bio siguran
  • nema lovaca (probajte naći zaštićena područja prirode, dakle mogu biti nacionalni parkovi i slično)

Kada (u koje doba dana)?

Ako ga pustite ujutro, s takvim odabirom nemožete pogriješiti jer su oni noćne životinje, što znači da će zeko tokom dana (nakon što se udalji od vas) naći zavučeno mjesto te ondje mirovati i shvatiti da je na slobodi, a taman dok padne mrak više neće biti dezorijentiran već će se oprezno upustiti u istraživanje.

Kako ga prenijeti do željenog mjesta i pustiti?

Da, jedan od bitnijih problema svakako jest kako prenijeti već odraslijeg mladunca do mjesta puštanja, posebice ako ga niste mogli podivljati po Opciji 1 pa pustiti izravno u prirodu, nego ste mogli pripremiti zečića samo po Opciji 2 kod kuće/u stanu i sada ga čeka vožnja automobilom.

No, upravo zato kažemo da je vrlo vrlo bitno da tokom podivljavanja po bilo kojoj opciji, zeko ima svoju kućicu. Upravo u njoj se osjeća sigurno, i upravo ga u nju stavite i u njoj prenosite do mjesta puštanja. Naime, poznati miris kućice i poznato okruženje, kao i poznati osjećaj koji zeko ima u kućici (u kojoj se skrivao zadnja 2 tjedna); njega će držati smirenijim dok ga transportirate. Dakle, obavezno prijevoz/transportiranje morate izvesti u nečemu poznatome, u čemu se on osjećao najsigurnije.

Također, u kućicu/transporter stavite mu omiljenu hranu. Savjet više: Nije naodmet da mu kutiju u kojoj ga prevozite, prethodno iznutra čak namažete sa mačjim mlijekom :) . Naime, iako ga prethodna bar 2 tjedna niste više hranili mlijekom, on se ipak i dalje tog mirisa sjeća i njemu će i dalje taj miris biti izuzetno ugodan, i sigurno je da će ga miris mačjeg mlijeka dodatno smiriti dok ga vozite.

Svakako maximalno osigurajte kućicu prije nego s njome igdje krenete: jer, sigurno ne želite da on u panici skoči iz kutije na cesti prije nego uopće uđete u auto (primjerice usred grada), ili da se iskoprca iz kutije nešto kasnije pa vam počne divljati po autu dok vozite. Oni znadu biti iznenada dosta nagli i snažni pa shvatite ovaj savjet o osiguravanju transportera jako bitnim !

Ako koristite kartonsku kutiju, prije nego ga stavite unutra, napravite male rupice na više mjesta kako bi on imao uvid u okoliš i izvan kutije, te kako ne bi bio zatočen i podivljao od straha u potpunom mraku kada ga stavite unutra.

Što ponijeti sa sobom i ostaviti zeki u prirodi?

Svakako, radi sebe, ponesite video kameru, ili fotoaparat ili mobitel koji može snimati. Ne slikati već baš snimati, jer samo video zapis ćete moći napraviti pošto zekani najčešće naglo izjure u šikaru, a što nijedan fotoaparat nemože slikati.

Pripremite i uključite kameru PRIJE nego mu otvorite vratašca jer nerijetko samo "jurnu" van i začas nestanu u šikari ili dubokoj travi. Ako ga snimate, tako ćete imati uspomenu, a i možete snimku poslati nama, te snimke nas vesele.

Ostavite mu naravno posudu veliku s vodom, jabuke mrkve, općenito hranu koju je volio, i svakako kartonsku kućicu obloženu najlon vrećama ( da bude vodonepropusna). Možete mu ostaviti i neku krpicu na kojoj je ležao ili nešto sl.

Ako jurne u šikaru nemojte ići za njime kako ne bi pobjegao još dalje, već je bolje za njega da ostane u blizini i možda se vrati na hranu i vodu koju ste mu ostavili. Zato je najbolje da se samo udaljite u suprotnom smjeru od onoga u kojem je zeko otrčao.

Video zapisi:

Ovdje je primjer video zapisa puštanja zekana u ograđenu šikaru (kasnije i izvan nje) nakon što je podivljao "kod kuće" i u maloj improviziranoj dvorišnoj nastambi tipa Opcije 1: Video .

Drugi Pozitivan primjer je Obitelj Cerovšek.

 
Obitelj Cerovšek kontaktirala je Udrugu Mrkvica 16.3.2011. godine, jer su na žalost već dirali mladunče divljeg zeca, na njemu je ostao miris, te ga moraju nekako prehraniti a nisu znali što tako mala beba jede. Dobili su naše savjete o prehrani zamjenskim mačjim mlijekom te se služili opširnim TarraLand tekstovima o prehrani i brizi beba, te bili sa nama u stalnom kontaktu; a nešto više od mjesec dana nakon, točnije 19.4.2011. , poludivljeg zečića uspješno su vratili natrag u prirodu, gdje divlji zeko i pripada. Kako je sve proteklo kada su se od njega opraštali, i da li je zečić odmah znao koji će mu dio livade pružiti sigurnost, procijenite sami :)

Treći pozitivan primjer slijedi od gđe Janjanin, lipanj-srpanj 2011. : (Puštanje zekana Zeke broj #103 - 2011) :

   

 

Sretno malom zeki

Dali ste mu šansu da proživi život za kakav je rođen. Ne vječno preplašen u stanu i ne okružen njemu nepoznatim predmetima-zvukovima-mirisima, ne na tvrdom podu na koji ako skoči potrga nogice, ili ne okružen umjetnim materijalima koje nesmije grickati jer bi od njih uginuo, ne kraj prozora s kojeg bi on najradije skočio kad biste mu ga otvorili..

... već na slobodi gdje će biti okružen travom, lišćem i grančicama, gdje će moći prostranstvima trčati po mekanoj zemlji, i gdje će najvjerojatnije jednom naći i svojeg prijatelja/prijateljicu, te imati i svoje bebe :)

Sretno malom-velikom zeki :)

 

Sanja, voditeljica udruge i utočišta

Utočište TarraLand, 26. ožujka 2011.

 
 
Slika: štićenik Udruge Mrkvica, Utočište TarraLand (2010.)